Slavonski planinarski savez

Kanjon Pljuskara (260 m) jedna je od kontrolnih točaka Kružnog puta po Dilj-gori. Smješten je ispod Vidovog brda i još prije rata bio je omiljeno izletište brodskih planinara. Poseban je ukras ovog kanjona veliki i mali slap, koji je, nažalost, poslije potresa 1964. godine znatno oslabio. Od 1938. godine brodski planinari vodili su široku i ambicioznu akciju da na Pljuskari, odnosno Bukovcu, kako su ga zvali, podignu planinarsko sklonište. U to vrijeme planinari su izgubili sklonište na Lipovici, pa je interes za novim skloništem na Pljuskari bio utoliko veći. Pljuskara je od davnina bila za Brođane vrlo privlačno mjesto.

Brodsko posavlje zatvoreno je sa sjeverne strane Dilj - gorom (471 m), a sa južne u Bosni, planinom Motajicom (652 m), Markovcem (297 m) i Vučjakom (68 m). Ono ima osobine dobro izražene geografske cjeline otvorene prema istoku i zapadu. Zapadna "vrata" široka su 10 kilometara, a nalaze se između Oriovca i Kobaša, odnosno između ogranka Požeške gore i Motajice. Istočna "vrata" široka su 17 kilometara nalaze se između ogranaka Dilj-gore i Vučjaka. Dužina Brodskog Posavlja između tih vrata u zračnom pravcu iznosi 45 km, a kako je sjeverna granica Dilj-gora i njena dužina je oko 45 km.

Poznata ljepota gorja slavonske Hrvatske, što se nanizalo oko plodne požeške kotline, ima razlog s jedne strane u geomorfološkoj građi gora, a s druge strane u neobično mnogolikom biljnom pokrovu. Iako je taj kraj i u svome središtu i na vanjskim rubovima vrlo naseljen i mnogo utjecan kulturom, ipak nije izgubio svoje prirodne značajke, jer se šuma zadržala u cijelom kraju, a u višim područjima još i danas određuje sliku kra­jine. U tom golemom šumskom području na­laze se velike površine poljoprivrednih kul­tura livada, oranica i vinograda s krasnim naseljima. Često se na malome prostoru skladno izmjenjuju svi ti oblici slično kao u Hrvatskom zagorju, pa tako ova dva hrvatska kraja imaju mnogo zajedničkih crta.

Psunj, Papuk i Krndija najstarije su planine Slavonije. Dok na jednoj strani nailazimo na blago zaravnjene oblike ispresijecane malim tokovima strmih strana, na drugoj strani se izdižu obronci strmih i teško pristupačnih planinskih masiva. U prastaro je doba oblik brda i dolina bio drugačiji od današnjeg, koji je nastao provalom vulkana, te djelovanjem vanjskih sila. Geološkim ispitivanjem utvrđeno je, da je ovaj dio naše zemlje bio pod vodom, a za vrijeme otjecanja Panonskog mora kroz Đerdap, postaje suha zavala. Ostaci okamenjenih morskih zvijezda i školjaka svjedoče nam, da je za vrijeme oligocena ovdje postojalo jezero.