Slavonski planinarski savez

I Z V J E Š T A J
SLAVONSKE VISOKOGORSKE EXPEDICIJE "KAVKAZ ' 90"

Na skupštini Planinarskog saveza Slavonije održanoj 28. 05.1989. na Boroviku usvojen je Program obilježavanja 100 godina planinarstva u Slavoniji (1895 – 1995). U okviru "radnog" obilježavanja jubileja predviđena je i organizacija 1. slavonske visokogorske ekspedicije sa ciljem da se dosegne cilj koji u slavonskom planinarstvu još nije dostignut.

Prilikom utvrđivanja Polaznih osnova za izradu elaborata o organiziranju 1. slavonske visokogorske ekspedicije pošlo se je od činjenica da:

• su još prije drugog svjetskog rata slavonci osvojili Triglav, izvršili zimske uspone na Prenju i Durmitoru, zimsko prečenje Velebita, te da su osvojeni gotovo svi značajni vrhovi u alpama izvan naše zemlje,
• u poslijeratnom razdoblju na području Jugoslavije su po tko  zna koliko puta osvojeni svi vrhovi preko 2000 m/nm, realizirani svi kvalitetni alpinistički usponi, zimska prečenja planinskih masiva, društveni usponi na Triglav sa preko članova, zimski uspon uz slap Skakavac na Jankovcu i dr.,
• slavonski planinari su osvojili sve najveće vrhove evropskog gorja, te vrhove Francuske,  Italije, Austrije, ČSSR, Poljske, Grčke, Bugarske, Španjolske, Švicarske, Lihtenštajna, Engleske, Norveške, Švedske, Finske, Škotske, Islanda, Njemačke, Mađarske, Rumunjske,
• osvojeni su planinski vrhovi van evropskog gorja i to u Peruu, Boliviji, Čileu, Tanzaniji, Maroku, Iranu, Turskoj i Pakistanu,
• najveći uspjeh slavonskog planinarstva je ostvaren 1983. kada su Ivan Vučak i dr. Dubravko Marjanović se popeli na 6655 m visok Huaskaran Norte na Bijelim Kordiljerima u Peruu.

Postignuti rezultati, prikupljena iskustva i kadrovi iz nekoliko slavonskih planinarskih sredina prirodno upućuju na okupljanje oko jedinstvenog slavonskog cilja koji mora nadmašiti sve do sada postignuto kroz organiziranje 1. slavonske visokogorske ekspedicije. Načelno je utvrđeno da je konačan cilj  u okviru ove faze u razvoju slavonskog planinarstva (obilJežavanje 100 godina slavonskog planinarstva) uspon na visinu veću od 7000 m/nm.

Aktivnosti u pripremnom periodu

Na realizaciji načelne odluke o organizaciji  ekspedicije je radila radna grupa u sastavu Đorđe Balić, Kruno Hornung, Miro Lay, Miro Mesić, Drago Trošelj i Ivan Vučak. Nakon razmatranja mogućeg cilj ekspedicije ocjenjeno je da bi gorje Kavkaza sa najvišim vrhom Elbrusom bilo najprimjereniji cilj iz nekoliko razloga:

• visina veća nego li ju  je savladala većina potencijalnih kandidata za ekspediciju,
• uspon nije tehnički složen,
• uspon se organizira tako da traži duži boravak cijele grupe pa se mogu ispitati svi  bitni elementi za organizaciju navedenih ekspedicija (socijalizacija grupe, zajednička oprema, djelovanje ekonomata i dr.),
• financijski je relativno povoljna realizacija ekspedicije kroz razmjenu s planinarskom organizacijom SSSR-a.

Uz pomoć Komisije za međunarodne veze Planinarskog saveza Jugoslavije i kancelarije Planinarskog saveza Hrvatske, a preko Uprave alpinizma SSSR-a ugovorena je bezvalutna razmjena s planinarima iz grada Gomelja u Bjeloruskoj SR. U pripremnom periodu dosta vremena je trebalo dok su ugovoreni detalji razmjene, te locirani naši ciljevi na Kavkazu.

Evidentiran je velik broj potencijalnih kandidata za učešće u ekspediciji, no činjenica je da je pred polazak bilo problema da se popuni dogovoreni broj članova ekspedicije. Ocjena je u osnovi da postoji u Slavoniji dovoljan broj planinara sposobnih da realiziraju ovakve zadatke, ali da eksterni razlozi su uticali što nisu uzeli učešća u ekspediciji. Pored navedene tvrdnje, stoji i nadalje potreba kvalitetnije obuke planinarskih kadrova u Slavoniji.

Organizacija ekspedicije i terminski izvještaj

U 1. slavonskoj visokogorskoj ekspediciji "Kavkaz '90" su učestvovali:

• Đorđe Balić - vođa ekspedicije(PD " Zanatlija" Osijek)
• Miljenko Baloković, član (PD "Krndija"Našice)
• Darko Cvijić, član (PD  "Jankovac" Osijek)
• Željko Čavčić, član (PD "Dilj" Slavonski Brod)
• Kruno Hornung, snimatelj (PD "Zanatlija" Osijek)
• Renato Ivsančić, oružar (PD "Japetić) Samobor)
• Šandor Juhas, član(PD "Zanatlija"Osijek)
• Mensur Konjičanin, sekretar i blagajnik (PD "Visočica" Visoko)
• Miro Lay, ekonom (PD "Đakovo" Đakovo)
• Miro Mesić, član (PD Klikun" Pleternica)
• Krešimir Omejac, član (PD"Japetić" Samobor)
• Ivan Vučak, zamjenik vođe ekspedicije(PD "Jankovac" Osijek)
• Roman Vuković, sanitet (PD "Japetić" Samobor)
• Jurij Stjepanović Česnok, domaćin ekspedicije.

Ekspedicija je realizirana kako slijedi:

1 dan    07.07.1990.    sastanak svih učesnika u Osijeku i odlazak autobusom za Budimpeštu
2    08.        odlazak vlakom iz Budimpešte za Kijev
3    09.        vožnja vlakom od Kijeva do Moskve
4    10.        boravak u Moskvi
5    11.        let avionom na relaciji Moskva -  Mineralne vode
vožnja autobusom na relaciji Mineralne vode-Verhovni Bakasan
vožnja kamionom na relaciji Verhovni Bakasan-alpbaza "Ullu Tau" (2500 m/nm), dolina rijeke Adilsu
6    12.        aklimatizacija u alpbazi, te uspon do 3100m/nm
7    13.        uspon do 3000m, noćenje u šatorima
8    14.        uspon do visine 3700m prema prijevoju Gumači
9    15.        uspon žičarom do ski centra Garabaši na visini 3800 m
10    16.      postava šatora u baznom logoru kraj planinarskog skloništa "Bivak jedanaestorice" na 4200 m
uspon do Skale Pastuhove na 4800m
spust skijama sa 5000 m/nm
11    17.        pokušaj uspona na vrh Elbrus, no sa visine 5200 m, sovjetski spasioci vraćaju nas zbog nenormalnih vremenskih uvjeta (- 250C i vjetra od 110 km/h)
12    18.        s obzirom na neizmjenjene  uvjete povratak u bazni logor Ullu Tau
13    19.        odmor u baznom logoru Ullu Tau
14    20.        dio članova odlazi na vrh Ullu Tau preko prijevoja Garvaš, ostali članovi obilaze susjedne alpbaze
15    21.        osvojen vrh Ullu Tau 4207 m
16    22.        odlazak do ski centra Garabaši
17    23.        smještaj u planinarskom skloništu "Bivak jedanestorice"
18    24.        usponn na Elbrus i to stočni 5621 m i zapadni 5642 m, uspješno provedena akcija spašavanja 2 njemačka planinara sa visine 5200 m
19    25.        povratak u alpbazu Ullu Tau
20.   26.        odlazak iz alpbaze Ullu Tau i povratak u Mineralne vode
21    27.        let avionom Mineralne vode – Moskva
22    28.        obilazak Moskve
23    29.        odlazak vlakom iz Moskve do Budimpešte
24    30.        vožnja vlakom Moskva –Budimpešta
25    31.        vožnja vlakom Budimpešta – Pecs, povratak autobusom u Osijek

Planinarski rezultati ekspedicije

U okviru aklimatizacije svi članovi ekspedicije popeli su se do visine 3700 m prema prijevoju Gumači, odnosno kote Skala Pastuhova na visini 4800 m. Na vrhu Ullu Tau 4207 m popeli su se Mensur Konjičanin i Roman Vuković. Na istočni vrh Elbrusa 5621 m popeli su se Miljenko Baloković, Renato Ivančić i Jurij Stjepanović Česnok, a na zapadni vrh Elbrusa 5642 mm Mensur Konjičanin i Roman Vuković. Sa visine 5000 m ispod  Elbrusa skijama su se u bazni logor spustili Đorđe Balić, Renato Ivančić i i Krešimir Omejac.

Prilikom osvajanja vrha Elbrusa na visini između 5200 i 5300 m dogodila se nesreća u kojoj su povrijeđena dva njemačka planinara. Ova okolnost uticala je da i ostali članovi ekspedicije ne osvoje vrh Elbrusa, dapače i oba vrha. No članovi ekspedicije pokazali su izuzetno visok stupanj humanosti, požrtvovanja, te planinarskog i spasilačkog znanja, tako da su zahvaljujući navedenim činjenicama spašeni životi nastradalih planinara i što je još bitno sa mogućnošću uspješne rehabilitacije.

Ostale aktivnosti

Tokom boravka u SSSR-u članovi ekspedicije, a posebno rukovodstvo imali su niz korisnih razgovora s predstavnicima planinarske organizacije SSSR na raznim nivoima organiziranosti.  Saznanja ekspedicije su da opći procesi demokratizacije u SSSR-u se ogledaju i u planinarstvu tako da postoji niz mogućnosti za razmjenu grupa i to u okviru naše zainteresiranosti za alpinizam, planinarenje, masovne trekinge, skijanje, obuku i trening u slobodnom penjanju, orijentaciji itd. Upoznati smo s izgledom i funkcioniranjem planinarskih poligona   za obuku na otvorenom i zatvorenom prostoru. U okviru slobodnog vremena članovi ekspedicije upoznali su Moskvu i mjesta u zoni Elbrusa na Kavkazu.

Uzvratni posjet sovjetskih planinara

S obzirom na bezvalutnu razmjenu s SSSR-om, u vremenu od 01. do 15.09.1990. u Jugoslaviji je boravila grupa od 19 sovjetskih planinara iz grda Gomelja u Bjeloruskoj SR. Za vrijeme boravka u Jugoslaviji sovjetski planinari su boravili u Beogradu, Visokom, Sarajevu , Duče kod Splita, Zagrebu i Osijeku.  Cjelokupne troškove sovjetskih planinara u Jugoslaviji snosili su učesnici ekspedicije "Kavkaz '90" i sponzori. Sovjetski planinari bili su vrlo zadovoljni boravkom, smještajem i cijelim programom i organizacijom  boravka u Jugoslaviji. Načelno je dogovorena suradnja u narednom razdoblju.

Zaključna razmatranja

Razmatrajući sve okolnosti vezane uz organizaciju 1. slavonske visokogorske ekspedicije "Kavkaz '90" može se konstatirati slijedeće:

• za organizaciju ekspedicije odabran je pravi trenutak tako da pozitivna iskustva slavonskih planinara iz prethodnog razdoblja budu kumulirana na zajedničkom projektu koji tek treba dati prave rezultate,
• postignuti planinarski rezultati su zadovoljavajući s obzirom na postavljeni cilj – visina bez velike tehničke složenosti zadatka sa provjerom svih bitnih funkcija za naredne ekspedicije (socijalizacija grupe, oprema, prehrana, organizacija, sponzoriranje i dr.),
• sa snimljenim materijalom (video filmovi i dia pozitivi) treba organizirati širu planinarsko propagandnu aktivnost sa ciljem propagiranja planinarstva u Slavoniji i afirmaciji rezultata ekspedicije,
• učesnici ekspedicije "Kavkaz'90" predlažu da se s obzirom na stečena iskustva u okviru razmjene s planinarskom organizacijom SSSR-a u 1991. godini organizira 2. slavonska visokogorska ekspedicija "Pamir '91" u okviru koje bi se trebao osvojiti vrh Lenjina 7134 m.

Osijek XI/1990
VOĐA EXPEDICIJE
inž. Đorđe Balić